Saša Muminović: Društvenu odgovornost i održivi razvoj moramo prihvatiti kao put a ne kao cilj

Objavljujemo intervju s predsjednikom SLO CRO Poslovnog kluba u hrvatskom poslovnom časopisu Poduzetnik.

Poduzetnička klima nije idealna, ni u Sloveniji ni u Hrvatskoj. Zato je suradnja među državama jedan od koraka koji može pomoći poboljšanju poduzetničke klime, tvrdi Saša Muminović, predsjednik Uprave AquafilCRO d.o.o. Oroslavje i član uprave AquafilSLO d.o.o. u Sloveniji.

Profesionalni put Saše Muminovića…

Saši Muminoviću granice smetaju i u prenesenom smislu. Svoju karijeru u grupi Aquafil započeo je kao ekonomski migrant – kao referent, da bi 2009. godine bio imenovan za člana uprave AquafilCRO d.o.o. u Hrvatskoj, a 2014. godine i za direktora – člana uprave AquafilSLO d.o.o. u Sloveniji. Od veljače ove godine predsjednik je uprave AquafilCRO d.o.o. Sve to vrijeme stanuje u Ljubljani, radi u Hrvatskom zagorju, posjećuje redovito Istru i zato živi najviše u automobilu. Pored čestih putovanja u Hrvatsku, odlazi i u Italiju, gdje je sjedište Aquafil grupe, kao i u SAD, gdje je Grupa prije nekoliko godina napravila novu akviziciju.

Za to vrijeme stekao je i titulu doktora ekonomskih znanosti, pisao znanstvene radove te završio tečaj za ovlaštenog računovodstvenog forenzičara. Pored profesionalnoga angažmana, aktivan je i u SLO CRO Poslovnom klubu u Zagrebu, kao njegov predsjednik, te u upravnom odboru Udruženja poslodavaca Slovenije, kao predsjednik sekcije za kemiju.

Predsjednik ste Uprave AquafilCRO i član Uprave AquafilSLO. Predsjednik ste CRO-SLO Poslovnog kluba. Već oko 19 godina ste svoj poslovni život podijelili između Slovenije i Hrvatske. Vjerojatno ste morali pomiriti i neke razlike koje postoje u dvije države…

Među Slovenijom i Hrvatskom mnogo je manje razlika nego što to misle oni koji dobro poznaju samo jednu od tih dviju država. Naše “čudnosti” nosimo sa sobom. One su u nama. One su problem jer stvaraju stereotipe. Osjećam se doma i u Sloveniji i u Hrvatskoj i ne pravim razliku u poslovanju. Svi radimo na sličan način, radne navike i radna etika u Sloveniji i Zagorju veoma su slične. U isto vrijeme idemo i na pauzu nešto pojesti, s razlikom da je to u Sloveniji malica, a u Zagorju gablec.

Kada sam prvi put došao u Zagorje, kada smo ustanovili AquafilCRO, naputak uprave Aquafila bio je da u AquafilCRO prenesemo prakse Grupe, iskustvo, način rada, naše vrijednosti, uz naravno uvažavanje lokalnih specifičnosti. To se pokazalo kao izvrstan recept.

Poduzetnička klima nije idealna, ni u Sloveniji ni u Hrvatskoj. Zato je upravo dobro sudjelovanje među državama jedan od koraka koji može pomoći poboljšanju poduzetničke klime. Mislim naravno na prijenos znanja, dobrih praksi, skupne nastupe na trećim tržištima, suradnju općenito, kao i na vlasnička povezivanja te sinergiju.

Osobno mislim da je uloga države u krizi da pomogne gospodarskim subjektima da krizu prežive, ali dugoročno gledano, značajniji su razvojni poticaji, a ne spašavanje izgubljenih slučajeva i kupnja socijalnoga mira. Takva politika države može ostvariti viziju i ciljeve napretka društva u cjelini.

Ove dvije tvrtke članice su grupe Aquafil Italija. Grupa je 2007. usvojila Politiku održivog razvoja kao integralni dio svoje poslovne politike s primarnim ciljem smanjenja emisije štetnih plinova. Predstavite grupu i AquafilCRO.

Grupa Aquafil ima 17 tvornica u 7 država na tri kontinenta i jedna je od vodećih svjetskih proizvođača najlona 6 (poliamida 6). U svim tvornicama se ili izrađuju ili dorađuju najlonska vlakna za tekstilne podne obloge ili odjeću. Samo u Sloveniji zapošljavamo više od 900 radnika, a u Hrvatskoj oko 250. Od 2007. godine grupa Aquafil uvrstila je načela održivog razvoja u svoju poslovnu strategiju u okviru: The ECO PLEDGE Aquafil’s path towards full sustainability.
Postavljeno je pet smjernica za daljnje djelovanje:

• Proizvodi će biti kružno dizajnirani tako da se materijali mogu neograničeno zadržavati u ciklusu uporabe
• Proizvodnja će postati sve odgovornija prema okolišu
• Dobrobit svih koji rade za Aquafil bit će vrijednost
• Surađivat ćemo s cijelim lancem vrijednosti (i dobavljačima i kupcima), jer je održivi razvoj moguće dostići samo u suradnji
• Podržavat ćemo lokalne zajednice u kojima se nalaze naše tvornice.

Danas je grupa Aquafil sinonim za održive i kružne proizvodne modele. To je također rezultat uvjerenja i rada g. Giulija Bonazzija koji je većinski vlasnik i duži niz godina na čelu Aquafila. G. Bonazzi kao ključna osoba ima velik utjecaj na poslovanje grupe i vrijednosti koje podupiremo.

Zaokret prema Zelenom gospodarstvu treba biti dobro osmišljen, a ne trenutačni hir ili moda bez jasnog, dugoročnog cilja. U suprotnom možemo napraviti dugoročnu štetu gospodarstvu.

Dopredsjednik ste Upravnog vijeća HP PSOR-a, što nam sugerira da podupirete društvenu odgovornost i brigu za okoliš. I, naravno, uravnotežen rast s odgovornošću prema društvenoj zajednici. Što Vas je potaklo da se usmjerite na ova važna područja?

Članstvo u HR PSOR-u pruža mogućnost za druženje i razmjenu mišljenja s gospodarstvenicima koji imaju iste ili slične vrijednosti na području održivog razvoja i naravno društvenu odgovornost koja je nastala proširenjem sadržaja pojma održivog razvoja na društvenu sferu.

Koncept društveno odgovornog ponašanja postao je teško razdvojiv od koncepta održivog razvoja i predstavlja izazov na dnevnoj osnovi. Nije moguće tjedan dana time se baviti, potom neko vrijeme ne.

U poduzeću smo se uvijek trudili ponašati društveno odgovorno, iako je to ponekad bilo – osobito tijekom financijskih kriza – veoma teško. Glavni cilj svakoga gospodarskog subjekta jest generirati dobit za svoje vlasnike. Međutim, to nije dovoljno za sve ostale dionike. Činjenica je da poduzeće čine ljudi, ali i da su zainteresirane strane i oni koji ne rade u poduzeću. I njihovi interesi ne mogu se ignorirati. Meni su te vrijednosti veoma bliske, štoviše mislim da bih teško mogao raditi u sredini kojoj bi to bilo strano. To postane način razmišljanja i života.

Nije dovoljno da gospodarstvo bude samo zeleno, ono mora biti i konkurentno, a sve to netko mora i platiti. Europska unija je predvidjela velika sredstva za transformaciju EU gospodarstva i oni koji ne budu iskoristili priliku, riskiraju opstanak na tržištu. To je budućnost koja je počela jučer.

Vaša grana je proizvodnja koja je često imala poteškoća u poslovanju. Globalna konkurencija je nemilosrdna. Je li se i u kojoj mjeri odrazila današnja kriza na poslovanje u HR i SLO? Pokazalo se da sva gospodarstva ovise jedna o drugima. Koliko je država prepoznala prave mjere pomoći za zaposlenike i tvrtke?

I slovenskom i hrvatskom gospodarstvu najveći vanjskotrgovinski partneri su iz EU-a. Robna razmjena Hrvatske sa Slovenijom zauzima treće mjesto. I na strani uvoza i na strani izvoza. 11% ukupnog izvoza i ukupnog uvoza čini promet robe Hrvatske sa Slovenijom u 2019. godini. Promatrajući robnu razmjenu slovenskoga gospodarstva, dio roba izvezenih u Hrvatsku čini 8,6% ukupnoga izvoza, a 5% ukupnog uvoza roba u Sloveniju je iz Hrvatske. Promatrajući rang za Sloveniju, izvoz u Hrvatsku je na trećem mjestu, a uvoz na petom.

U razdoblju 2009-2020 robna razmjena Slovenije i Hrvatske povećana je za impozantnih 120%, odnosno s gotovo 2 mlrd. EUR na 4,2 mrld. EUR. 2020. godina pokvarila je niz godina u kojima je zabilježen rast robne razmjene. Pad robne razmjene među gospodarstvima Slovenije i Hrvatske iznosio je 8,5%. S obzirom na epidemiju izazvanu Covidom-19, rezultat je čak i bolji od očekivanog te još jednom pokazuje kako su slovensko i hrvatsko gospodarstvo veoma povezani i upućeni jedno na drugo.

Poput svih ostalih europskih vlada, i Slovenska i Hrvatska vlada priskočile su u pomoć svojem gospodarstvu. Danas možemo analizirati i kritizirati napravljeno, ali u momentu kada su mjere donesene nismo znali što nas čeka i koliko dugo će to trajati. Pomoć koju smo dobili u obje zemlje pomogla je prvenstveno održanju zaposlenosti. Pravo pitanje danas je kako uspostaviti mehinizme fleksibilnosti za ubuduće. Svima nam je jasno da će se cikličnost nastaviti, da su ciklusi sve kraći, neizvjesniji te da su njihovi uzroci različiti.

Primjer ste upotrebe obnovljivih izvora energije i upotrebe recikliranih materijala. Završili ste izgradnju fotonaponske elektrane u Oroslavju. Jesu li se resursi i zbog politike održivog razvoja usmjerili na nove proizvode, inovacije i istraživanja?

Fotonaponska elektrana na krovu tvornice AquafilCRO u Oroslavju je investicija koja je realizirana uz pomoć EU fondova i Hrvatske vlade. Jedno vrijeme smo imali i primat u Hrvatskoj kao najveća elektrana za vlastite potrebe. Snaga skoro 2 MWh možda ne govori mnogo, sve dok proizvodnju ne stavimo u kontekst prosječne godišnje potrošnje hrvatskog kućanstva. Tako dolazimo do impresivne brojke da bi naša elektrana mogla zadovoljiti godišnju potrošnju 576 hrvatskih kućanstava. Drugim riječima, dovoljna je za polovicu potrošnje kućanstava samoga grada Oroslavja. Elektrana će pridonijeti očuvanju okoliša kroz smanjenje emisija od oko 473,31 tCO2/god.

Spomenuo bih i jedan veliki međunarodni projekt u kojem sudjeluje grupa Aquafil, (prvenstveno AquafilSLO, a u manjoj mjeri i AquafilCRO), i Genomatica. Projekt EFFECTIVE ima kao cilj proizvodnju vlakana i plastike za komercijalnu upotrebu korištenjem obnovljivih sirovina i tehnologija na biološkoj osnovi. U projektu sudjeluje 12 korporacija, uključujući marke poput H&M, Carvico, Vaude i Balsan.

Naravno, to je i ECONYL® sistem za regeneraciju, na koji smo ponosni jer je jedinstven u svijetu.

Primjenjujete ECONYL® sistem za regeneraciju proizvoda iz otpada. ECONYL® je bio prvi proizvod u grupi koji se bazirao na sirovinama koje potječu od industrijskog otpada i poslije potrošačkog otpada. Došlo je do manjeg utroška vode, manje električne energije, manje emisije CO2, manje otpada…?

Od 2011. godine u našem najvećem poduzeću u Ljubljani (AquafilSLO d.o.o.) odvija se proizvodnja regeneriranog najlona ECONYL® koji umjesto sirovine dobivene iz sirove nafte koristi sirovinu regeneriranu iz rabljenih proizvoda i industrijski otpad koji sadrži najlon 6.

To uključuje mreže za ribolov i akvakulturu, tekstilne podne obloge i ostatke tvrde plastike iz industrije. U tim procesima koristi se isključivo električna energija iz obnovljivih izvora, a višak topline distribuira se termama Atlantis u trgovačkom centru BTC-u za grijanje bazena i sauna.

U procesu regeneracije ECONYL®, prvo se mehanički uklanjaju komponente koje nisu najlon 6, potom se ostatak kemijski razgrađuje do osnovne sirovine iz koje se može proizvesti prvoklasni najlon 6. Proizvodnja nije obično recikliranje, gdje se kvaliteta s vremenom pogoršava, već regeneracija, koja pruža prvoklasnu kvalitetu i beskonačni broj ponavljanja. Cilj ECONYL® nije samo pridobivanje sirovine prvi put, već da se proizvodi izrađeni od ECONYL®, nakon što završe svoj životni vijek, ponovno vrate i završe u procesu ECONYL®. Zanima nas da zatvorimo krug. To naše napore čini jedinstvenima.

Regenerirani najlon 6 ECONYL® po svojstvima identičan je najlonu iz fosilnih izvora, ali ima znatno manji ugljični otisak. Emisije stakleničkih plinova u postupku ECONYL® i do 90% su manje nego u konvencionalnom petrokemijskom procesu.

Iz ECONYL® u Aquafilu proizvodimo vlakna za odjeću i tekstilne podne obloge koje sve više marki odjeće i tekstilnih podnih obloga koriste za svoje proizvode koji slijede načela održivosti i kružnoga gospodarstva. Među njima spomenimo samo neke od najpoznatijih, npr. Adidas, Stella MCCartney, Gucci, Prada… te slovenske brendove Swimsor i Alpine Princess. Važno je također dodati kako je investiciju u proizvodni proces ECONYL® pomogla slovenska država nepovratnim sredstvima.

Budućnost svih nas ovisi o tome kako se svi zajedno ponašamo. Gospodarski subjekti u tome igraju aktivnu ulogu, ali ne i jedinu. Također je važno što će kupci i krajnji potrošači zahtijevati od nas. Svatko od nas ovdje ima svoju ulogu. Naravno, bit će važna i državna regulativa i poticaji. Nama bi se bilo teže odlučiti se za solarnu elektranu da nismo dobili poticaje hrvatske države. Ili, na primjer, u slučaju ECONYL®-a, poticaji slovenske države bili su važni da se investicija realizira u Sloveniji, a ne negdje drugdje. Korporacije mogu igrati ključnu ulogu kroz stalne inovacije, ali to će imati učinka samo kada kao društvo svi prihvatimo različite vrijednosti, uz potporu države.

Zaštita okoliša ne bi smjela biti samo pitanje udruga ili hobija. Zar to ne bi trebalo biti pitanje cijele zajednice jer je to pitanje ljudske budućnosti i naše djece?

Sve kreće od glave. Prvenstveno mora biti prepoznato i prihvaćeno od policy makera i decision makera. Ono što ostane deklarativnoga karaktera nema smisla i samo se radi o kratkoročnoj marketinškoj koristi. I u grupi Aquafil smo se tomu okrenuli na poticaj g. Bonazzija. On je bio taj koji je pionirski “gurnuo” grupu na taj put. Tada se to činilo čudnim, ali moramo priznati, vizije budućnosti su obično čudne.

Pri prepoznavanju zaštite okoliša važnu ulogu imaju i potrošači. Nekad je odjevni predmet od recikliranog materijala bio čudo, a danas pak veliki broj potrošača upravo zahtijeva takve proizvode, za koje su također spremni i platiti nešto više. Znači ne možemo se samo pitati što mogu napraviti korporacije, već što možemo napraviti i mi kao potrošači da razvoj usmjerimo prema zelenom putu. To nije pitanje samo hobija, već vrijednosti koje imamo kao društvo i pojedinci koji činimo to društvo.

Na koji način motivirate zaposlenike da prihvate i sudjeluju u konceptu održivog razvoja. Što im tvrtka daje u sklopu brige o zaposlenicima?

Da bismo mogli odgovoriti na to pitanje, potrebno je uvesti pojam Potencijala društvene odgovornosti. Bez profitabilnosti nema održivosti! Potencijal društvene odgovornosti trgovačkog društva određen je njegovom profitabilnošću. Naime, ne možemo očekivati isti angažman industrije koja ostvaruje profitnu stopu od 20% i one od 2%. Njihov potencijal nije isti. Razlika je naravno u tome radi li se o dobiti od tisuću ili milijun eura.

AquafilCRO u Hrvatskoj je poduzeće koje spada u tekstilnu industriju te se od nas ne može očekivati isti financijski angažman vraćanja društvu i zajednici kao što to na primjer čine ostale naše kolege u HRPSOR-u. Da o globalnim korporacijama koje plaćaju izuzetno malo poreznih davanja i ne govorim! Prva aktivnost društvene odgovornosti je plaćanje poreza i ostalih davanja. Naravno da to nije dovoljno, ali je polazna točka.

Vjerujem da osim mjera koje zahtijevaju financijska sredstva, postoji i ljudska strana društvene odgovornosti koju ponekad nije tako jednostavno izmjeriti. U našem poduzeću važni su svi koji su zaposleni kod nas, odnosimo se prema svima s poštovanjem. Ne slažem se da bi, na primjer, radnici u proizvodnji u najgorim vremenima epidemije trebali biti testirani na ulazu u poduzeće, a direktor u udobnosti svog ureda. Zajedno smo u ovome i to se također mora vidjeti. To je dio društvene odgovornosti i uvažavanja drugih. Elitizacija može biti samo u znanju, a ne u moći.

U AquafilCRO nekoliko godina organizirali smo dobrovoljne sistematske preglede u cilju ranog otkrivanja karcinoma. Nažalost, projekt je netom prije epidemije zaustavljen, ali se nadamo da ćemo obnoviti suradnju s ordinacijom koja je preglede obavljala. Zatim, redovito organiziramo i snosimo troškove cijepljenja protiv gripe. Nadamo se da ćemo u tvornici organizirati i cijepljene protiv koronavirusa. Zdravlje radnika nam je veoma važno. Konstantno se trudimo malim koracima stvarati mozaik promjena nabolje.

Jedan ste od autora članka o utjecaju koncepta društveno odgovornog poslovanja na rentabilnost poslovanja. Je li poslovanje na ovim principima pokazalo ograničenja ili poticaj za razvoj? Koji su najvažniji efekti primjene ovog koncepta u gospodarstvu i izvan njega?

Upravo tako. Primjena politika je poticaj za razvoj. Cilj je zadržati konkurentnost u 21. stoljeću. Izazovi dakako postoje, jer prelazak iz konvencionalnog u zeleno gospodarstvo traži kratkoročne žrtve u ime dugoročnih koristi.

Osim poslovnih osobina pokazali ste još jednu zanimljivu osobnost. Autor ste knjige autobiografskih priča. Otkud ova sklonost i zašto ste knjigu napisali?

Knjiga predstavlja drugu stranu mog života, onu koja nije toliko povezana s poslom. Prvu sam priču napisao na odmoru, za šankom, a onda su jednostavno priče nastavile same izlaziti iz mene. Sad mi pisanje predstavlja neku vrstu ventila s pomoću kojeg se mogu opustiti. Život nije i ne bi trebao biti samo posao, već i radost, druženje i zabava. Knjiga opisuje moje putovanje od aprila do travnja, od ranog djetinjstva u Valpovu, odrastanja u Subotici do današnjeg života u Ljubljani. Već u naslovu se vidi kako sam se poigravao jezikom te pokušao svojoj generaciji probuditi neke uspomene. Uskoro se nadam i nastavku, odnosno novoj knjizi.

Poveznica na intervju OVDJE

Naslovna fotografija:

Mural, postavljen uz Salvonsku aveniju u Zagrebu na svjetski dan pčela, posvećen važnosti zaštite pčela i održivosti ekosustava. Rezultat je to suradnje Veleposlanstva Slovenije, Atlantic Grupe i SLO CRO Poslovnog kluba.

2021/08/18